Kao rezultat inicijative meštana Lovćenca, a uz saglasnost porodice Pešikan, biblioteka u Lovćencu ponela je ime „Mitar Pešikan“. Ujedno, porodica Pešikan je poklonila biblioteci deo lične biblioteke Mitra Pešikana kao njegov legat.
Mitar Pešikan (1927 — 1996) je bio srpski filolog i lingvist, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Bavio se onomastikom, dijalektologijom, leksikografijom i drugim oblastima jezičke nauke. Glavni je pisac Pravopisa srpskoga jezika (Matica srpska, 1993), koji se smatra i njegovim životnim delom. Bio je dugogodišnji upravnik Instituta za jezik SANU. Dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985., redovni od 1994. godine. Dobitnik je nagrade RTS-a za kulturu govora (1994.) i nagrade Vukove zadužbine (1994.).
Jelena Pešikan-Kuzmanović, Mitrova ćerka, poklonila je oko 1000 knjiga iz zaostavštine pokojnog Mitra Pešikana, Među publikacijama najviše je vrednih knjiga iz oblasti proučavanja slovenskih jezika.

Branko Pešikan je možda još zaslužniji.Bivši direktor nekada čuvenog “Faal’-a Bačka Topola.Gde je radnik npr 1981-1982 za letnji mesec doduše za rad od 06-22 h zarađivao “Zastavu 101“.To više nikada biti neće.Uvek je bar koji radnik imao veću platu od njega.Ujutro pre 06 h sedne na klupu i popije kafu sa radnicima.To više nikada biti neće.